Poziv za članstvo u SOVCG

Uradite to radi samopoštovanja.
Uradite to da biste ostvarili prava koja Vam garantuju Ustav i zakoni Crne Gore.
Uradite to radi solidarnosti sa onima među nama koji su materijalno najugroženiji.
Uradite to da biste se ljepše, sigurnije i slobodnije osjećali u svom radnom okruženju.
Uradite to iz proste potrebe da se čuje i Vaš glas.

Detaljnije

sovcgTema: ''Implementacija Preporuka Savjeta ministara o zaštiti prava i osnovnih sloboda pripadnika oružanih snaga u Zakon o Vojsci Crne Gore''

Cilj i značaj Okruglog stola

Cilj Okruglog stola je da zajednički dođemo do zaključaka o potrebi i značaju implementacije Preporuka Savjeta Evrope u Zakon o Vojsci i o neophodnosti rješavanja postavljenih problemskih pitanjima.
Dakle cilj je da se da/dobije odgovor na pitanje, da li postoje bilo kakve ograničavajuće okolnosti da se, Preporuke Savjeta Evrope o zaštiti prava i osnovnih sloboda pripadnika oružanih snaga, implementiraju u Zakon o Vojsci, da se konstatuju pokazatelji postojanja diskriminacije zaposlenih Vojsci i njihova diskrimnacija u odnosu na zaposlene u drugim državnim institucijama, da se konstatuje mogućnost neopravdanog ograničavanja sindikalnih prava i i njihova nedorečenost, i da se sagledaju potreba i značaj jasnog definisanja ličnih prava i sloboda u Zakon o Vojsci kao bitan preduslov da se ona poštuju i ostvare.
Značaj Okruglog stola vidimo u njegovom budućem uticaju na kvalitet, dinamiku i sveobuhvatnost izmjena Zakona o Vojsci, u doprinosu opštoj opredijeljenosti naše Države ka implementaciji Evropskih vrijednosti u domaće zakonodavstvo, i u tome što će, vjerujem, svima ovdje prisutnima a nadam se i drugim interesentima pomoći da u narednom periodu bolje razumijemo neophodnost, potrebu i važnost promjena Zakona o VCG i pomoći nam da u tom smislu damo veći doprinos.

Tema i pitanja Okruglog stola

Povod i razlozi za izbor teme Okruglog stola: ''Implementacija Preporuka Savjeta ministara o zaštiti prava i osnovnih sloboda pripadnika oružanih snaga u Zakon o Vojsci Crne Gore'' su aktuelne aktivnosti na izradi predloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci i obaveza implementacije predmetnih Preporuka u domaće zakonodavstvo.
Kroz predstavljanje Preporuka od strane Predsjednik EUROMILa, vjerujem, da ćemo još bolje sagledati značaj ali i hitnost njihove implementacije u Zakon o Vojsci Crne Gore.
Zauzimanje generalanog stava o Preporukama i njihovoj implementaciji je bitan preduslov za razmatranje postavljenih pitanja kojima ćemo se danas baviti pa u tom smislu očekujemo da prisutni u svojim diskusijama iznesu i stav o njima.
Pitanja :
1. Eliminisanje postojeće diskriminacije u Zakonu o Vojsci
2. Zaštita i definisanje sindikalnih prava i socijalnog dijaloga
3. Konkretizacija obaveza, prava, i slobode zaposlenih
Napominjem da smo nvedena pitanja-probleme obrazložili upravo kroz predlog izmjena i dopuna zakona o Vojsci koji je SOVCG dostavila Ministarstvu odbrane. Taj predlog je značajno širi od pitanja kojima će mo se danas baviti. Naš predlog je urađen u odnosu na sadašnje odredbe Zakona o Vojsci i predloga izmjena i dopuna tog Zakona dostavljenih nam od strane Ministarstva odbrane.
1. Eliminisanje postojeće diskriminacije u Zakonu o Vojsci
U SOVCG smatramo da su pojedina rješenja u Zakonu o VCG diskriminatorska i da omogućavaju-legalizuju diskriminaciju.
Ta diskriminacija se manifestuje kao diskriminacija između zaposlenih u VCG, i diskriminacija zaposlenih u VCG u odnosu na zaposlene u ostalim državnim institucijama.

Karakteristična je diskriminacija vojnika po ugovoru u odnosu na ostala profesionalna vojna lica (PVL) po više osnova, zbog čega smo predložili da:
a) Sadašnju kategoriju zaposlenih u VCG ''vojnici po ugovoru'' treba prevesti-preimenovati u kategoriju "vojnici", dakle zaposlene na neodređeno vrijeme. Ova kategorija će na ovaj način ostvariti sva prava koja imaju ostale kategorije PVL kojima i sami pripadaju. Ovo se tiče prava za dodjelu stana, za naknadu po osnovu uvećanih troškova stanovanja, za pravo na otpremninu prilikom prestanka profesionalne vojne službe, za plaćeni sistematski zdravstveni pregled i dr.). Oslonac vidimo u Preporukama ali i u Ustavu Crne Gore i Zakonu o radu.
Ono što posebno želim da potenciram je činjenica da su određena prava, definisana Zakonom o Vojsci za sva PVL, prosto izostavljena u Uredbi o zaradama, dodacima na zarade i naknadama zarade licima na službi u Vojsci Crne Gore, kada su u pitanju vojnici po ugovoru.
Evidentna je i diskriminacija civilnih lica u odnosu na PVL zbog čega smo predložili da:
b) Daosadašnju kategoriju ''civilna lica na službi u Vojsci'' treba prevesti-preimenovati u kategoriju ''vojni službenici''. Ova kategorija bi na ovaj način bila tretirana kao ostala profesionalna vojna lica u smislu prava i obaveza, što sada nije slučaj. Kao ''vojni službenici'' bi se prepoznala CL koja izvršavaju zadatke karakteristične za profesionalna vojna lica i koja su direktno vezana za namjenske zadatke komandi i jedinica, obavljaju unutrašnju službu, u određenim situacijama u miru nose uniformu, itd. i u skladu sa tim bi im se priznala pripadajuća prava.

Ono što želim da potenciram je činjenica da je Pravilo službe Vojske Crne Gore, bez uporišta u zakonu, za ova lica značajno proširilo spisak njihovih obaveza i zadataka na radnim mjestima na kojima se nalaze, namećući im niz obaveza profesionalnih vojnih lica, bez njihove saglasnosti i mogućnosti da iste ne prihvate.

c) Sadašnju kategoriju ''civilna lica na službi u Vojsci'', koja nebi pripadala kategoriji ''vojni službenici'', treba izjednači sa pravima i obavezama državnih službenika i namještenika, jer oni to u suštini i jesu.

Diskriminacija PVL:
d) Unapređenje u veći čin je karakterističan primjer legalizacije diskriminacije u Zakonu o Vojsci. U Zakonu o Vojsci su dati precizni kriterijumi za unapređenje u veći čin, ali je data mogućnost da se lice koje ispunjava sve zakonom propisane uslove neunaprijedi u veći čin bez vidljivog razloga i bilo kakvog obrazloženja. Ovo je postignuto riječima ''može se'' unaprijediti čime je data mogućnost diskriminacije a koja je u praksi česta (Član 62 ZoV), dakle data je mogućnost da nečija ''volja'' bude jača od zakonske odredbe.
e) Obaveza znanja engleskog jezika kao uslov za unapređenje u veći čin je diskriminirajuća iz više razloga. Jedan od njih je da nisu svima date jednake šanse da se usavršavaju u ovom pravcu. Drugi razlog je što nivo znanja engleskog jezika nije propisan za određeno formacijsko-radno mjesto u Formaciji Vojske već prema kategorijama lica, oficiri STANAG 2222 a podoficiri STANAG 1111. Nema profesionalne niti pravne logike da je npr. isti nivo znanja engleskog jezika kao uslov za unapređenje u veći čin potreban za komandanta brigade i komandira voda, odnosno Glavnog podoficira Vojske i podoficira na vojničkoj dužnosti ili onog na čuvarskoj službi.
f) Nadoknada troškova prevoza. Diskriminacija po osnovu nadoknade za prevoz je karakteristična i izražena tako što jedan dio zaposlenih u Vojsci imaju plaćeni organizovani prevoz a druga to nemaju. Onima koji nemaju organizovan prevoz se nadoknađuje samo dio troškova po tom osnovu i to minimalan koji iznosi 12 eura mjesečno a koji se dodatno umanjuje za dane kada se zbog određenih razloga odsustvuje sa pola. Evidentno je da se licima koja su po potrebi službe premještena na druga radna mjesta, u drugi garnizon, što iziskuje dodatna značajna izdavanja za prevoz, ti troškovi ne kompenzuju već direktno opterećuju njihova i tako mala primanja.
g) Izostanak kolektivnog osiguranja i oduzeto pravo na plaćeni prekovremeni noćni i rada preznicima (koje je još na snazi) su više nego očigledan primjer diskriminacije zaposlenih u VCG u odnosu na zaposlene u ostalim državnim institucijama.

Obzirom da svaki oblik diskriminacije zahtijeva hitno reagovanje a da pomenuti primjeri direktno i značajno utiču na ostvarivanje prava iz oblasti rada i radnih odnosa a prije svega na pravičnu nadoknadu i materijalni položaj zaposlenih u VCG, u SOVCG smatramo da regulisanje ovih pitanja zahtijeva hitne izmjene Zakona o Vojsci čime bi se zaustavila dalja diskrimninacija.

2. Zaštita i definisanje sindikalnih prava i socijalnog dijaloga
SOVCG se posebno zalaže da se u Zakon o Vojsci bolje i detaljnije konkretizuje zaštita i definisanje sindikalnih prava

Tačka 53, 54 i 55 Preporuka. '' Pripadnici oružanih snaga imaju pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja'', ''... i pravo da se kolektivno organizuju i pregovaraju'', '' Protiv pripadnika oružanih snaga ne smije da se sprovede nikakva disciplinska radnja niti mjera diskriminacije samo zbog njihovog učešća u zakonski ustanovljenim aktivnostima u vojnim asocijacijama ili sindikalnim organizacijama''.

U tom smislu smo predložili:
a) Obaveza vođenja socijalnog dijaloga i potpisivanja sporazumima i kolektivnog ugovora. Pored dosadašnjih nadležnosti navedenih u Zakonu o Vojsci, smatramo da Ministra odbrane treba obavezati da vodi socijalni dijalog sa predstavnicima reprezentativnih sindikata u Vojsci, dakle zakonski propisati obavezu koju do sada nije imao jer nisu postojali sindikati u Vojsci. Treba ga takođe obavezati da sva pitanja iz oblasti sindikalnog rada i organizovanja reguliše sporazumima i kolektivnim ugovorom sa reprezentativnim sindikatima.
b) Pravo na javno istupanje. Neophodno je precizno definisati i precizirati pravo na javno istupanje. Protivimo se predlogu Radne grupe da Član 51 Zakona u buduće glasi: ''Licu u službi u Vojsci zabranjeno je da, bez prethodnog odobrenja ministra javno istupa u vezi sa sastavom, organizacijom i formacijom Vojske, obukom, spremnosti i borbenom gotovosti Vojske, pripravnošću i mobilizacijom, opremanjem, naoružanjem i vojnom opremom, upotrebom jedinica Vojske u međunarodnim snagama, komandovanjem i rukovođenjem u Vojsci i sistemom odbrane, kao i odlukama Savjeta za odbranu i bezbjednost'', a da se pri tome predstavnici sindikata tretiraju kao ''lice na službi u Vojsci''. Problem je u tome što se u praksi pod navedenim ograničenjima mogu svrstati sve informacije tako da je praktično sloboda javnog istupanja potpuno ograničena. Potrebno je da se precizira pravo sindikata tako što bi se dodao novi stav: ''Predstavnici sindikata imaju pravo javnog istupanja bez odobrenja Ministra odbrane po pitanjima iz oblasti rada i radnih odnosa odnosno prava zaposlenih po tom osnovu''.
c) Zabrana prisustvovanje protestnim odnosno javnim skupovima. Neprihvatljiv je predloženi novi stav 2 u članu 53 Zakona o Izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci kojim se zabranjuje prisustvovanje protestnim skupovima odnosno javnim skupovima. Ova zabrana je potpuno suprotna Ustavu, domaćim i međunarodnim zakonima i Preporukama Savjeta Ministara.
d) Fiktivno priznavanja a faktičko ograničavanje sindikalnih prava. Novim-predloženim Članom 53a u stavu 1 je definisano ''Lica u službi u Vojsci imaju pravo na sindikalno organizovanje'' da bi se u stavu 2 to pravo potpuno ograničilo. Predloženi-sporni stav 2 glasi: ''Sindikalne aktivnosti u Vojsci ne mogu se odnositi na: sastav, organizaciju i formaciju Vojske, upotrebu i popunu Vojske, pripravnost i mobilizaciju, opremanjem naoružanjem i vojnom opremom, upotrebu jedinica Vojske u međunarodnim snagama, komandovanje i rukovođenje u Vojsci i sistemu odbrane, kao i odluke Savjeta za odbranu i bezbjednost''. Stav 2 je neprihvatljiv po svim pitanjima jer je isključiv i nedorečen. Ovo je posebno evidentno npr. u dijelu gdje se pominje ''formacija Vojske'' jer su njom regulisana mnoga pitanja koja utiču na prava zaposlenih po osnovu rada i radnih odnosa. Sistematizacija radnih mjesta odnosno formacija vojske i njene izmjene su od suštinskog značaja i interesovanja sindikata. Predloženi stav 2 bi imao smisla kada bi se dodala rečenica: ''osim u dijelu koji se odnosi na prava zaposlenih po osnovu rada i radnih odnosa''.

3. Konkretizacija obaveza, prava, i slobode zaposlenih u skladu sa Preporukama
U SOVCG se posebno zalažemo za konkretizaciju obaveza, prava, i sloboda zaposlenih u Zakon o Vojsci
Preporuka CM/Rec (2010)4: Tačka 1. ''Ova preporuka se tiče uživanja ljudskih prava i fundamentalnih sloboda pripadnika oružanih snaga u kontekstu njihovog rada i službovanja''.
U našem predlogu izmjena i dopuna ZoV smo se oslonili na Tačke 6, 8, 12, 15, 16, 18, 20, 21, 40, 42, 47, 50, 51, 56, 63, 66, 72, 73, 74 i 75 Preporuka.
Postojeći ćlan 40 zakona o Vojsci i ako se odnosi na ''Prava i obaveze lica u sluzbi u Vojsci'' definiše samo ''obaveze'' dok ''prava'' potpuno izostavlja.
a) Dvije nove obaveze. Smatramo da u članu 40, stav 1 koji se odnosi na obaveze treba dodati dvije nove tačke koje bi glasile: ''da se usprotive zakonskom poretku koji se manifestuje u vidu genocida, ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti ili torture'' i ''da se usprotive svakom obliku diskriminacije u pogledu njihovih ljudskih prava i sloboda na osnovu pola, seksualne opredijeljenosti, rase, boje, jezika, njihove religijske pripadnosti, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, udruživanja u vidu nacionalne manjine, svojine, rođenja ili nekog drugog statusa''.
b) Konkretizacija prava. Smatramo takođe da u članu 40, treba dodati novi stav 3 kojim bi se definisala-navela prava a koji bi glasio: ''Lice u službi u Vojsci ima pravo:
1) da za svoj rad dobiju nadoknadu koja će im omogućiti pristojan životni standard.
2) da nadoknada za rad odovara vremenu provedenom na radu, postignutim rezultatima i nivou propisane i nametnute odgovornosti;
3) da zadrži stečena prava ako promjene radnog mjesta i stanja u službi nije uzrokovano njegovom krivicom;
4) na nadoknadu relnih troškova u slučajevima kada su oni prouzrokovani potrebama službe;
5) na odgovarajuće pakete povoljnosti kao i programe koji ih pripremaju za civilni život prilikom prestanka profesionalne vojne službe
6) pristupa relevantnim informacijama uključujući pristup svojim ličnim podacima i dosijeima;
7) da dobiju obuku o ljudskim pravima i međunarodnom humanitarnom zakonu, da prođu obuku da prodube svijest o ljudskim pravima, uključujući svoja sopstvena ljudska prava;
8) da navedu primjere diskriminacije u vezi sa svojim pravima i slobodama pred državnim organima;
9) slobode misli, savjesti i religije, uključujući i pravo da bilo kada promijene religiju ili vjerovanje;
10) na slobodu izražavanja koje uključuje slobodu da se ima svoje mišljenje kao i da se prime i saopšte informacije i ideje;
11) na odgovarajuću ishranu koja u što većoj mjeri uzima u obzir njihove godine, zdravstveno stanje, religijsku pripadnost kao i prirodu njihovog posla;
12) na odgovarajuću naknadu u slučajevima kada su povrijeđeni u toku službe;
13) na odgovarajuću naknadu kada im prestaje profesionalna vojna služba a u toku službe su povrijeđeni ili su se razboljeli zbog rada u službi;
14) da odmah budu informisani o prirodi optužbi za povredu vojne discipline
15) na pravedno saslušanje i izjašnjavanje o optužbama koje im se stavljaju na teret kada su optuženi za povredu vojne discipline
16) da angažuje branioca i/ili predstavnika sindikata u toku vođenja disciplinskog postupka
Stava smo da jedan dio prava i sloboda definisanih Preporukama treba bukvalno preslikati u Zakon o Vojsci iz razloga što konkretizacija i poznavanje ličnih prava i sloboda povlači za sobom potrebu da se ona i ostvare kao i svjesnost o neophodnosti i obaveznosti poštovanja prava i sloboda drugih lica, odnosno obaveznost zaštite tih prava.