Poziv za članstvo u SOVCG

Uradite to radi samopoštovanja.
Uradite to da biste ostvarili prava koja Vam garantuju Ustav i zakoni Crne Gore.
Uradite to radi solidarnosti sa onima među nama koji su materijalno najugroženiji.
Uradite to da biste se ljepše, sigurnije i slobodnije osjećali u svom radnom okruženju.
Uradite to iz proste potrebe da se čuje i Vaš glas.

Detaljnije

 Komentar na ’’Spremni za NATO’’
Dan Vojske Crne Gore je obilježen pod motom ’’Spremni za NATO’’ a i Ministarka odbrane je u svom obraćanju samouvjereno to isticala. Vjerujem da je u tom smislu mislila na operativno-taktičke, vatrene, transportne, manevarske i druge mogućnosti i sposobnosti Vojske, što kao sindikalac neću komentarisati.
Moj komentar se odnosi na materijalno-socijalno pitanje ’’spremnosti za NATO’’ naše Vojske i Ministarstva odbrane.
Lično mislim da su, u materijalno-socijalnom smislu, ’’za NATO spremni’’ jedino Ministarka odbrane, Načelnik Generalštaba i par njihovih najbližih saradnika dok ogromna većina pripadnika Vojske i Ministarstva odbrane to nisu. Ova ogromna većina nije sposobna da sa svojim zaradama, koje su ispod prosječnih u državi, skrpi kraj s krajem, da prehrani svoju porodicu a da se svakog mjeseca dodatno ne zaduži jer je potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u Crnoj Gori duplo veća od njihovih mjesečnih zarada. O najugroženijim kategorijama, a to su vojnici po ugovoru, civilna lica na službi u Vojsci, državni službenici u Minstarstvu odbrane i podoficirski kadar, i njihovoj borbi za golo preživljavanje suvišno je detaljisati. Kako je, u ovim uslovima, tek onima koji nisu riješili stambeno pitanje a njih je opet većina?
Nisam siguran da je Vojska, čiji zaposleni u vanradno vrijeme masovno taksiraju, stražare i bave se drugim poslovima da bi prehranili porodice, ’’spremna za NATO’’, ne u socijalno-materijalnom smislu.
Nisam siguran da se u NATO može integrisati Vojska u kojoj je nivo zaštite na radu veoma nizak, u kojoj nismo u stanju da godinama obezbijedimo zaštitna odijela zaposlenima za rad u zimskim uslovima i na otvorenom ili najminimalnije uslove za bavljenje sportom u zimskim uslovima idr.
Već više od deceniju se štedi na sistematskim zdravstvenim pregledima zaposlenih u Vojsci. Možda nije uslov da u NATO uđemo zdravi ili su ministarka i admiral ozbiljno shvatili dojučerašnjeg zamjenika Načelnika Generalštaba ’’da je Vojska zdrava populacija i da joj ne treba posebna zdravstvena zaštita’’. Štedilo se na kolektivnom osiguranju zaposlenih od povreda na radu, na plaćanju dežurstava i prekovremenog rada, na prevozu do radnog mjesta, ukint nam je dodatak za prekomande idr.
Očigledno je da kriterijum materijalno-socijalnog stanja u Vojsci i MO nije razmatran u procesu procjena ’’spremnosti za NATO’’ ili po tom pitanju kriterijumi nisu baš strogi, svakako su netransparentni.
Sindikat odbrane i Vojske Crne Gore (SOVCG) je kontinuirano upozoravao na krajnje zabrinjavajuće, bolje reći alarmantno stanje po pitanju zarada u Vojsci i MO ali po tom pitanju ništa nije urađeno osim što se SOVCG izborio za plaćena dežurstva i prekovremeni rad.
Nije slučajno da Ministarka odbrane i Načelnik Generalštaba nikada nisu pomenuli standarde i prinadležnosti zaposlenih u vojskama NATO i to uporedili sa standardom zaposlenih u našoj Vojsci i MO. Očigledno gospođa Ministarka još uvijek živi u ubjeđenju da kapetan crnogorske Vojske mjesečno zarađuje 850 (osamsto pedeset) eura, što je javno izjavila i nikada nije opovrgla, iako smo joj javno objasnili da u Vojsci kojoj je ona ministarka potpukovnik zarađuje 200 (dvesto) eura manje od njenog kapetana pa su svi potpukovnici, u stvarnoj Vojsci, poželjeli da budu degradirani za dva čina da bi im se značajno povećala plata.
Da gospođa Ministarka u svojoj glavi ministruje nekom imaginarnom vojskom sa pristojnim standardom dokaz je i njeno odbijanje da višak finansijskih sredstava Ministarstva odbrane na kraju 2014. godine podijeli zaposlenima u vidu jednokratne pomoći. Čak pri tome i ismijava zaposlene i Sindikat izjavom da za to nije našla uporište u Zakonu. Trebala je samo da ode u bilo koje drugo ministarstvo da joj objasne kako oni godinama nalaze uporište u zakonu da pomognu svoje zaposlene. Važno je da se zakon ne prekrši kada treba finansijski pomoći zaposlenima ali ne i u drugim slučajevima.
U NATO treba da uđe Država a u okviru nje Vojska sa visokim nivoom demokratije, poštovanja ljudskih prava i sloboda, poštovanja zakona i propisa što u MO i VCG nije slučaj. Ministarka odbrane i Načelnik Generalštaba nisu procesuirali ni jedan zahtjev za pokretanje odgovornosti njihovih najbližih saradnika za ozbiljna djela korupcije, kršenja, zakona, pravila i propisa i Kodeksa vojne etike, niti su pokušali da utvrde činjenično stanje, niti da o tome obavijeste podnosioca prijave. Svakako nije lako pozvati na odgovornost saradnike ako i sami kršite zakone i propise. Dodajmo činjenicu da su takva lica čak više puta stimulisali, naravno nezakonito i ispod žita.
Ministarka svoje poštovanje prema zaposlenima u MO i Vojsci kao i brigu za njihove probleme i materijalno socijalno stanje pokazuje tako što joj ne pada na pamet da razgovara sa predstavnicima zaposlenih. Kada su zaposleni u javnom sektoru, prošle godine, tražili povećanje plata, svi ministri su primili predstavnike zaposlenih i sa njima razgovarali na tu temu, jedino je naša gospođa ministarka ignorisala i odbila da razgovara sa predstavnicima zaposlenih. To je slika nivoa i kvaliteta socijalnog dijaloga MO i SOVCG. Pitamo je, da li je to u skladu sa domaćim i međunarodnim zakonodavstvom, moralnim normama i sa Preporukama Savjeta Evrope o zaštiti prava i sloboda zaposlenih u oružanim snagama?
Odsustvo odgovornosti je jedan od suštinskih problema kada su u pitanju prava i slobode zaposlenih po osnovu rada. Primjera za ovo je bezbroj a hiljade tužbi više nego dovoljan dokaz. Nisam siguran da je odsustvo sistema odgovornosti pozitivan standard u NATO integracijama.
O efikasnosti Ministarstva odbrane i brizi o zaposlenima najbolje svjedoči činjenica da se na izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci radilo pune tri godine. Takođe i činjenica da podzakonska akta po tom osnovu nisu donešena u roku od godinu dana kako je to Zakonom regulisano. Nikoga nije briga što zbog toga zaposleni trpe znatne materijalne i druge štete, niti će ko zbog toga odgovarati.
Shvatio sam i prihvatio da je uslov svih uslova integracije Crne Gore, a time i Ministarstva odbrane i Vojske, u NATO visok stepen vladavine prava i poštovanje ljudskih prava i sloboda, demokratije i profesionalnosti zbog čega sam i lično naklonjen tom procesu. Shvatio sam da ti uslovi treba da budu ispunjeni da bi smo bili primljeni u ovaj kolektivni sistem bezbjednosti. Nisam siguran da su oni ispunjeni u dovoljnoj mjeri. Potpuno sam siguran da smo u materijalno-socijalnom smislu daleko od uslova i standarda učlanjenja u NATO, a posebno sam sumnjičav da oni koji su trenutno na čelu MO i Vojske imaju moralno pravo i kapacitet da nas vode na tom putu.
Nenad Čobeljić
Predsjednik SOVCG

Anketa

Odluku Ministra odbrane da prestane profesionalna služba za trideset vojnika po ugovoru bez obzira na zahtjev-predlog Načelnika Generalštaba VCG, komandanatai komandira jedinica da se tim vojnicima služba produži i u naredne tri godine, smatram:

Pretraga

Himna EUROMIL

Ovdje možete preuzeti himnu EUROMIL u MP3 formatu.