Poziv za članstvo u SOVCG

Uradite to radi samopoštovanja.
Uradite to da biste ostvarili prava koja Vam garantuju Ustav i zakoni Crne Gore.
Uradite to radi solidarnosti sa onima među nama koji su materijalno najugroženiji.
Uradite to da biste se ljepše, sigurnije i slobodnije osjećali u svom radnom okruženju.
Uradite to iz proste potrebe da se čuje i Vaš glas.

Detaljnije

sovcgObavještavamo Vas da je SOVCG danas uputila Predstavku Sudu za ljudska prava u Strazburu zbog oduzetog prava zaposlenima u Vojsci Crne Gore na plaćeni prekovremeni, noćni i rad neradnim danuma i praznicima, u periodu od 2010. godine do danas.

Podsjećanja radi, 228 profesionalnih pripadnika Vojske Crne Gore i 15 advokata iz Podgorice su, 04.02.2011.godine, Ustavnom sudu Crne Gore, podnijeli Inicijativu za ocjeni ustavnosti i zakonitost člana 8. stav 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore, koji glasi: „Ostvarivanje prava na dodatak na zaradu iz stava 2 i 3. (vojni dodatak) ovog člana isključuje pravo na uvećanje zarade po osnovu rada dužeg od punog radnog vremena, rada noću i rada u dane koji su zakonom određeni kao neradni“.

Po ovoj Inicijativi Ustavni sud dugo nije odlučivao, tačnije punih 20 mjeseci, iako se radilo o pravnoj stvari iz oblasti radnog prava, za koju Zakon propisuje da je hitne prirode. Nisu pomogle brojne urgencije prema Ustavnom sudu i Predsjedniku Ustavnog suda. Ni zahtjev Ministru pravde Crne Gore nije rezultirao postupanjem Ustavnog sudu po podnijetoj Inicijativi. Konačno, posle javnih pritisaka, 18.10.2012.godine, Ustavni sud je donio Rješenje kojim je odlučio:“ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe člana 8. stav 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore“.

Obzirom da protiv navedenog rješenja nije dozvoljeno nikakvo pravno sredstvo zaštite po domaćim propisima, SOVCG je podnijela Predstavku Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu jer Rješenje Ustavnog suda Crne Gore smatramo neustavnim, nezakonitim i suprotnim međunarodnim ugovorima i konvencijama, ratifikovanim od strane Crne Gore, a zbog činjenice da je Ustavni sud odbio pokretanje postupka ocjene ustavnosti sporne odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zkaona o Vojsci, što jasno govori da je Ustavni sud, u slučaju naše Inicijative, zanemario svoju osnovnu svrhu postojanja i rada, ignorišući pri tome i oduzeto ustavno pravo dijelu građana Crne Gore na odgovarajuću zaradu i na ograničeno radno vrijeme.

U čl.145 Ustava Crne Gore stoji: ”Zakon mora biti saglasan sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima, a drugi propis mora biti saglasan sa Ustavom i zakonom“, u čl.32. tačka 1. Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore propisano je da Ustavni sud odlukom utvrđuje da zakon, odnosno pojedine njegove odredbe, nijesu u saglasnosti sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima, odnosno da u vrijeme važenja nijesu bili u saglasnost sa Ustavom. Dakle, Ustavni sud je bio jedini nadležan da utvrdi, odnosno ocjeni da odredba člana 8. Stav 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore, nije saglasna sa Ustavom i međunarodnim propisima, odnosno čl.1, 2 i 3. Konvencije MOR broj 171 o noćnom radu, 1990.godine, na osnovu čl.24.Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, čl. 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, čl. 4. stav 1. i 2. Evropske konvencije o ljudskim pravima i člana 1. protokola 12 uz Konvencije o zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ovo u slučaju naše Inicijative Ustavni sud nije ni pokušao da uradi već je jednostavno konstatovao da se „ne prihvata Inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 8 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci“, čime ju je praktično ingorisao, dakle nije se odredio po suštinskom pitanju da li je zaposlenima u Vojsci uskraćeno pomenuto ustavno i ljudsko pravo ili nije. Jasno je da ovako postupa samo onaj ko za svoje postupanje nema argumenata niti utemeljenja u Ustavu i zakonima Crne Gore.

Ustavni sud je, odbijajući našu Inicijativu, zanemario činjenicu da svi profesionalni pripadnici Vojske Crne Gore i sva civilna lica na službi u Vojsci Crne Gore samim činom zasnivanja radnog odnosa, tačnije prijemom u službu u Vojsci ostvaruju pravo na prijem vojnog dodatka na zaradu, a zbog posebnih i specifičnih uslova pod kojima vrše službu. Tako da ostvarivanje prava na vojni dodatak kao dodatak na zaradu ne može da isključi pravo na uvećanje zarade po osnovu rada dužeg od punog radnog vremena, rada noću i rada u dane koji su zakonom određeni kao neradni. Dakle, vojni dodatak primaju svi zaposleni kod Vojske, nezavisno koliko provode vremena radeći, da li rade 40 sati nedjeljno ili rade više, odnosno nakon završetka redovnog radnog vremena, tokom noći ili u dane praznika, kao i oni koji zbog bilo kog razloga spriječenosti za rad (bolovanje, godišnji odmor i sl.) ostvaruju manje od 40 sati nedeljno ili ne ostvaruju ni jedan sat nedeljno.

Druga zanemarena činjenica je da se vojni dodatak kao dio zarade izračunava i prikazuje kao određeni procenat na osnovnu zaradu po činu i položaju, što jasno govori da nije ni u kakvom odnosu niti zavisnosti od prekovremenog rada, rad noću i u dane praznika. Iz ovog, se jasno vidi da na primjer: pukovnik koji ne dežura, odnosno ne ostvaruje višak sati radnog vremena ima znatno veći vojni dodatak, od na primjer: vodnika, koji u toku mjeseca ostvaruje 100 i više sati prekovremenog rada, rada noću i u dane praznika.
Donošenjem spornog Rješenja Ustavni sud ne sprečava već odobrava različito postupanje prema zaposlenima u Vojsci, odnosno njihovu diskriminaciju proglašava legalnom.

U Predstavci Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu smo ukazali, obrazložili i argumentovali da su Član 8. Stav 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore i Rješenje U-I br.4/11 od18.10.2012. godine Ustavnog suda Crne Gore bitno suprotni: međunarodnim propisima (čl. 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, čl. 4. stav 1. i 2. Evropske konvencije o ljudskim pravima i čl. 1. protokola 12 uz Konvenciju o zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, čl.1, 2 i 3. Konvencije MOR broj 171 o noćnom radu, 1990.godine, čl.24.Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, čl. 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima), i domaćim propisima, (čl.9, 17, 19, 25, 63, 64 i 145. Ustava Crne Gore., čl. 5. 6. 7. 44. stav 1. ,49. 56. 77. 78. 79. i 82. stav 1. Zakona o radu; čl. 12. Zakona o zaradama državnih službenika i namještenika; čl. 2. i 16. Zakona o zabrani diskriminacije).

Jasno je da ovakvo postupanje Države prema zaposlenma u Vojsci nema opravdanje niti pravno utemeljenje i da je cilj ovakvog postupanja protivno interesima zaposlenih u VCG a radi koristi Države.

Donoseći odredbu člana 8. Stav 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci CG, a zatim i Rješenje Ustavnog suda da se ne prihvata inicijativa za ocjenu ove odredbe zakona, potvrđen je akt diskriminacije prema zaposlenima u Vojsci i to:
1) Diskriminacija pripadnika Vojske u odnosu na zaposlene u civilnom sektoru, odnosno u drugim institucijama države Crne Gore,
2) Diskriminacija pripadnika Vojske unutar Vojske među zaposlenima koji prema grupama radnih mjesta, činu i položaju obavljaju službe koje se vrše van redovnog radnog vremena (dežurstvo, čuvarska, stražarska, prijavna i sl.služba obezbeđenja i čuvanja) i onih koji ih ne obavljaju.
3) Diskriminacija pripadnika Vojske unutar Vojske po osnovu nejednakog tretmana lica koja su, u različitom vremenskom trajanju, radno angažovana duže od propisanog radnog vremena u radu noću i radu neradnim danima i praznicima. Ne pravi s dakle razlika između lica koje npr. radi 50 sati prekovremeno i lica koje radi 150 sati prekovremeno. Ova lica se tretiraju na isti način tako što za ostvareni rad ne dobijaju nikakvu nadoknadu.

Ovakvim odnosom Ustavnog suda profesionalni pripadnici Vojske koji su angažovani u službi van redovnog radnog vremena, tokom noći i u dane praznika, ostaju bez ikakve pravne zaštite, i mogućnosti ostvarivanja osnovnih prava iz rada, a koje im garantuju Ustav i međunarodni propisi, što ih svrstava u građane drugog reda.

Od Evropskog suda za ljudska prava smo tražili da se utvrdi da je, ovakvim postupanjem domaćih zakonodavnih i sudskih organa i institucija, zaposlenima u Vojci Crne Gore, uskraćeno pripadajuće pravo na odgovarajuću zaradu u skladu sa vremenom provedenim na radu i na taj način im načinjena materijalna šteta, i da se obaveže država Crna Gora da im isplati odgovarajuću naknadu za period u kojem im je to pravo uskraćeno, uz pripadajuću kamatu.

Anketa

Odluku Ministra odbrane da prestane profesionalna služba za trideset vojnika po ugovoru bez obzira na zahtjev-predlog Načelnika Generalštaba VCG, komandanatai komandira jedinica da se tim vojnicima služba produži i u naredne tri godine, smatram:

ljetovanje 2017

Pretraga

Himna EUROMIL

Ovdje možete preuzeti himnu EUROMIL u MP3 formatu.